ponedjeljak, 29.12.2014.
It's a brand new day
Još jedna godina je iza nas, još jednom se osvrćemo na sve uspjehe i pogreške proteklog vremena, na nova poznanstva, nove osjećaje, novpg sebe... Kažu da se čovjek ne može promjeniti u srži, ali se on itekako mijenja, svakim danom. Svako novo spoznanje mijenja nas bili mi toga svjesni ili ne. Neke stari će nas slomiti, neke će nas ojačati, ali sve će nas oblikovati na neki način. Ne vjerujem da bi itko mogao reći da je ista osoba koja je bio prije godinu dana, ili nekoliko mjeseci. Svaki dan našeg života još je jedan dan odrastanja, bez obzira jesmo li 5, 15 ili 25 godina.
Istina ja da naša srž ostaje ista, svake večeri liježemo u isti krevet, no s ražličitm razmišljanjima, stavovima, željama.
Imala sam velika planove (i očekivanja) za "novogodišnji post", ali zapravo nemam ništa posebno za reći.
Mogu se pohvaliti da je ova godina bili generalno gledajući vrlo dobra, i potrudit ću se i sljedeću učiniti takvom. Naučila sam puno stvari, upoznala puno novih ljudi, krenula u srednju školu, odlučila raditi na crtanju i pisanju. Zadovoljna sam svojim izborima, nadam se da ste i vi svojima :)
Želim svima koji ovo pročitaju (a i svima ostalima) sretnu, blagoslovljenu 2015. godinu, da vam se što više želja ostvari, da što više stvari naučite i iskusite, i da ima dobar život :) :) <3
- 13:00 -
utorak, 14.10.2014.
" I can't believe I ever stayed up writing songs about you You don't deserve to know the way I used to think about you"
Znate li onaj osjećaj kad pomislite da ste našli tu prekrasnu osobu i onda u jednom danu sve to padne u vodu? Ja znam.
Samo onda mi bude žao jer sam uložila toliko truda i osjećaja u tu osobu i tko je ispao budala? Ja.
I to je istina. Ja sam kriva što sam si dopustila da se toliko jako vežem za nekog koga tako malo poznam.
Istina je da su ljudi jako dvolični. No, ja uvijek pokušavam vidjeti onu pozitivnu, dobru stranu jer jednostvno ne razumijem čemu ova druga. Čemu tako mijenjati stav i ponašanje? Čemu to raditi drugima i sebi? Čemu?
Ja ne znam niti ću ikad saznati odgovor na ovo pitanje.
Najtužnije je što čovjek pomisli da sam trebala znati jer sam se već jednom susrela s tim, ali ne. Ja uvijek imam previše nade i vjere u ljude. I to je jako loše.
Ali ja ne mogu razumjeti kako jedan tjedan možeš pričati i smijati se potpuno iskreno s osobom, a sljedeći ni ne pogledati je. I onda za sve ono što si mislio da si siguran, više nisi. Preispituješ svaku sitnicu, sebe najviše. A problem je u njima.
Još jedan problem je što ja prevoše vjerujem u lijepe trenutke i njihovu prisutnost (povratak).
Ali istina je da sam u krivu. I za ono što sam mislila da je, nikad nije bilo. A najtužnije je što će mene to mučiti duže vrijeme, a tu osobu neće biti briga.
I tu je moj problem.
Vjera u ljude.
Imate li vi takvih iskustava?
:(
- 16:03 -
ponedjeljak, 04.08.2014.
Best friends are the best!
Prvo bih vam htjela predstaviti blog moje dobre prijateljice, koju sam upoznala prije nešto više od godinu dana na Matematičkoj olimpijadi u Lipiku i jako mi je drago što smo još u kontaktu.
http://starscantshinewithoutdarkness.blog.hr/
Nova je kao što vidite pa budite blagi ;)
Što se tiče naslova, ovaj sam post htjela posvetiti svojim najboljim prijateljicama :)
1. Dina B.
Dinu sam upoznala kada sam krenula u prvi razred i odmah smo se sprijateljile. Naši roditelji su se družili što je još bolje. Uvijek smo bile zajedno u grupama za projekte i nikad ništa ne bi napravile već bi otišle van i ostavile mame da mudruju (i uvijek smo dobile najbolje ocjene). Oduvijek smo se najviše družile jedna s drugom premda smo imale dvije faze svađa (jednom zbog mene, jednom zbog nje klasika :P). Do nedavno smo bile u društvu s još dvije dobre prijateljice, no znate kako to ide, gotova osnovna...Uglavnom jako sam zahvalna što imam Dinu kao najbolju prijateljicu jer ona (nije preuveličavanje) je doslovno najbolja osoba na svijetu! Ali ne u onom smislu da je odlična u svemu, nitko nije. Već je prava prijateljica, oduvijek je bila tu za mene i brinula se o meni, pomagala mi u vezi škole kad sam bila bolesna i općenito. Iskreno mi je žao za svaki put kad sam ju povrijedila kad sam imala loš dan jer nije to zaslužila i stvarno ju volim. Znam da ćemo ostati u kontaktu kroz srednju jer smo prepovezane i hvala bogu na tome :)
A sada da vam opišem Dinu: visoka je i dobro građena, ima dužu smeđu kosu i prekrasne zelene oči te duge trepavice. Za razliku od mene ima svoj stil koji ja smatram vrlo dobrim, no ne znam kako bih ga opisala. Većinom nosi široke majice ili košulje, ne voli suknje ni haljine i u starkama je 365 dana u godini :) obožava čitati, pisati (odlično piše), plesati, slušati glazbu i kuhati. Sluša rock i K-pop (Korean pop, jako kvalitetno, jakooo), mlađa je od mene 9 mjeseci :P eto to je otprilike to <3
2. Karla M.
Karlu znam od otprilike prije 5-6 godina. Upoznala sam ju kad sam bila kod bake i nismo se baš družile no uvijek nam je bilo fora što smo obje Karle :D. Prije točno godinu dana (Karla ako čitaš ovo sretna nam godišnjica :*) smo se počele ozbiljnije družiti i shvatile koliko toga imamo zajedničko. Ona je jedna genijalna i zabavna osoba koju obožavam. Kao i Dina, tu je za mene i ja za nju. Sjećam se naših dubokoumnih razgovora uz sušene brusnice i čaj od brusnice. Ona je bila prva osoba koja je na neki način prva prišla tj. prva je rekla da me smatra najboljom prijateljicom. Moram priznati da sam se na početku malo uspaničila jer nisam baš mislila da bi tako brzo mogle postati bff ali eto :D
Opis Karle: i ona je višlja od mene, ali ne puno, ima dugu plavu kosu i plave oči (lijepo plave ko Barbie :P), dobro je građena iako ona to ne vjeruje, sad je napokon počela nositi suknje i haljine (odlično joj stoje, kao i Dini btw.). Ona obožava gledati you tubere kao i neki od vas ako se ne varam i trenira ples (super pleše). I da mlađa je od mene godinu dana, ali kreće također u srednju :)
3. Karla L.
Karla mi nije baš najbolja frendica ali smo jedno vrijeme stvarno bile i bile smo nerazdvojne. Onda smo se udaljile i sad 2014. opet postale super prijateljice i jako mi je drago zbog toga. Ona je išla u drugi osmi razred u mojoj školi tako da i nju znam od prvog razreda ali nismo se družile do sedmog. Iako svaka ima svoje društvo i bff, uvijek smo nekako tu kad se trebamo i u kontaktu smo stalnom pa mislim da je vrijedna spomena :)
Dakle Karla je visoka (niska) koliko i ja, ima dugu tamno plavu (svijetlo smeđu) kosu i zelene oči, također ima blog i piše pjesme kao i ja, obožava rock i trenira ples i stvarno ima dara. I lijepo pjeva :)
4. Katja (sestra)
Katju znam od rođenja i ja sam izabrala ime hahaha :D Možda ćete misliti da je glupo reći da mi sestra koja je 10,5 godina mlađa od mene može biti najbolja prijateljica, no istina je. Ona mi je zapravo prava i 1. najbolja prijateljica. Toliko me voli i brine o meni i stvarno je posebna. Volim ju najviše na svijetu i sve bi učinila za nju i obrnuto. Vrlo je visoka i jaka za svoje godine ali to je na tatu. Imala zeleno-plavo-sivo-smeđe oči (posebna <3) i svijetlo smeđu kosu. O njoj nema nekih konkretnih stvari za reći kada je po pitanju stila ili glazbe koju sluša. Voli gledati Anđele i prijatelje, Winx i Monster high tako daa...
5. Mama
Možda ste primjetili da nisam baš pisala o mami. To nije zato što ju ne volim, naprotiv, ili mislite da volim tatu više nego nju, ne, volim ih jednako. Nisam pisala o njoj jer nije bilo potreba. To je moja mama. Ona koja me rodila, odgojila, uvijek bila tu i bit će dok je živa. Imam jako visoko mišljenje o njoj jer je prošla svašta u životu da bi bila sada tu gdje je :). Ona mi je najveći uzor i želim je učiniti ponosnom kada odrastem. Da, i ona mi je najbolja prijateljica, ali na drugi način :)
Eto, nadam se da vam nisam dosađivala ali htjela sam podijeliti s vama nešto o najvažnijim ljudima u mom životu :) (uz tatu naravno hehe :P)
http://www.youtube.com/watch?v=k4xjSzOX6PM
<3
- 14:02 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.07.2014.
"You left me alone Yeah cold in my childhood death I ain't seen the sunshine Since I don't know when So won't you just take me back? You can spit me back out again It's ok if you spit me back out again“
Prošlo je točno mjesec dana od kad sam se pridružila masi s fejsa. U tih mjesec dana nekoliko puta mi je malo falilo da deaktiviram račun. Ali nisam, iz istog razloga zašto sam ga i napravila. Napravila sam ga kako bih ostala u kontaktu sa svojima iz osnovne no usput sam i otkrila hrpu stranica vezane uz Slatke male lažljivice i Avril Lavigne i Ultra Music festival, pa sam postala malo ovisna. Prošlo me to sad...ajmo reć :) Ono što hoću reći je da je Facebook samo još jedna optička varka. Da je netko svima rekao: " Od sada ćete na toj i toj stranici objavljivati sve o svom životu i o sebi i stavljati svoje slike i privatne informacije, te će vas ljudi moći pratiti i ono što vi radite." svi bi se prekrstili i mislili da je taj netko lud. A što se radi na fejsu? Upravo to. Koliko vas ima fejs?
Jučer sam dobila pitanje na Ask.fm-u u obliku molbe da se prestanem mješati u tuđe živote jer tako neću biti sretnija već ću otjerati ljude od sebe i neka si nađem društveni život. Nisam odgovorila na to pitanje jer nisam imala dovljno dobar odgovor. Sada tog pitanja više nema, no razmišljam o tom cijeli dan. Prije sam se znala mješati gdje nisam trebala većinom zato što se to od mene tražilo pa sam se navikla, ali u zadnjih godinu dana otprilike više to ne radim jer shvaćam koliko je to krivo i u neku ruku jadno. Ali ćemu onda ovo? Cijeli dan analiziram tko mi je mogao postaviti to pitanje, i imam par ljudi na umu, ali opet nemaju dobar razlog. Nisam se miješala u ništa, ali stvarno, već drugi jesu. Drugi su se mješali puunooo više nego što su trebali, i to i u moj život. To me pitanje tj. molba dosta povrijedila, iako ne bi trebala. Inače sve uzimam previše k srcu i to nije dobro. Zato sam odlučila nestati iz života socijalnih mreža na neko vrijeme jer sam očito asocijalna.
Trenutno čitam Zamijenjenu autorice Amande Hocking, preporučila moja najbolja prijateljica (ima najbolji ukus što se tiče knjiga), slušam Belle&Sebastian, novu tj. staru grupu koju sam otkrila, gledam dobre filmove koje mi je tata preporučio (ima najbolji ukus što se tiče filmova) i svoju seriju :) Jednostavno uživam u samoći. Prije nisam no sada sam se već navikla. Nije da sam sama ali kao što sam rekla nemam baš nešto razvijen "društveni život". Drago mi je sad zbog toga, jer imam nekoliko stvarno dobrih prijatelja koje ne bih mijenjala ni za koje društvo. A i kao što sam rekla, navikla sam biti sama. Kada se na nešto naviknete, to postane bolje. Kao što je moja prijateljica koja je htjela smršaviti rekla kad sam ju pitala kakav je taj poznati zeleni čaj: "Fin...kad se navikneš." Navike mogu biti dobre i loše. Svi znamo koje su to, nema potrebe analizirati. Ja imam samo jednu lošu naviku a to je "isključivanje mozga".
Možda zato što sam teen. No ja zapravo i nisam klasična tinejđerica (opet, ponosim se i time:)). Mislim, ja nemam pojma što je in kada je u pitanju odjeća, glazba, filmovi, događaji (dobro to znam otprilike) i nije me briga. Ja imam svoj vlastiti fond glazbe koju slušam, za pola tih pjesama moji prijatelji nisu čuli, ali to ih čini još posebnijima. Ne idem u kina, jer su kao prvo preskupa, kao drugo ni ne stignem gledati filmove preko školske godine, a kao treće ni ne želim gledati većnu tih filomva. Odjeću koju ja nosim se meni i sviđa no nisam još razvila taj neki svoj stil, što znači da nosim traperice, majicu i starke, nikakve đinđe-minđe pa prslućići i marame i pretjerano usklađivanje. Meni to ne smeta. Ne šminkam se, ponekad stavim makaru jer to jedino od šminke mogu podnijeti. Ne svađam se sa svojim roditeljima, volim biti sa svojom sestrom i vodim blog koji nije na tumblru (imam jedan i tamo ali nisam bila 100 godina tako daa). I za mene je to normalan tinejđer, no ne i tipičan tinejđer za današnjicu. Jer je ove nove generacije proždrla tehnologija (možda sad zvučim kao baba, ali vidite dokle je to došlo da 15-godišnjakinja to kaže). Više se ni ne trudim kad sam u društvu negdje s više vršnjaka jer je to kao da pokušate namirisati boju 9. U ovom društvu danas više ne vrijedi biti pametan i to je žalosno. Jer pametni ljudi su na vrhu svega što zatupljuje. I sad se ti pokušaj izvući iz gomile, biti drugačiji. Ja biram uopće ne ući u tu gomilu kako se ne bi morala izvlačiti. Ja sam stvarna i nisam "fake" i drugačija sam i pametna sam (jesam) i sigurna sam u sebe i zadovoljna sam. Ne režem žile kad mi mame neće kupit smartphone ili da prodajem onu "izgladnjujem se jer mislim da sam debela i sad me svi morate tješiti i pokazati mi pravi put inače ću se ubiti" spiku. Neee, fuj to. Ja mislim da sam lijepa i zgodna, prosjećna. Nisam za naslovnicu a nisam ni ružna. Imam pravu žensku facu i ponosim se svojom visinom (157 cm:)). Ponosim se sobom. I eto me, krećem u Klasičnu gimnaziju...još malo hehehe. Malo sam odužila danas, malo se izjadala, malo nahvalila hahahah, nadam se da vam ne smeta.
Budite pozdravljeni do sljedećeg posta i naravno recite što mislite :) :) :)
- 15:09 -
srijeda, 09.07.2014.
"The way he looks"
http://www.imdb.com/title/tt1702014/
http://www.youtube.com/watch?v=lpHKXyko358
Radi se o novom filmu, po meni odličnom i vrijednom pogledati (čak iako ne podržavate homoseksualce). Čak iako ne navijate za Brazil (budući da je brazilski film).
Belle & Sebastian- There's too much love
I could hang about and burn my fingers
I've been hanging out here waiting for something to start
You think I'm faultless to a 'T'
My manner set impeccably
But underneath I am the same as you
I could dance all night like I'm a soul boy
But you know I'd rather drag myself across the dance floor
I feel like dancing on my own
Where no one knows me and where I
Can cause offense just by the way I look
And when I come to blows
When I am numbering my foes
Just hope that you are on my side, my dear
But it's best to finish as it started
With my face head down just staring at the brown Formica
It's safer not to look around
I can't hide my feelings from you now
There's too much love to go around these days
You say I've got another face
That's not a fault of mine these days
I'm brutal, honest and afraid of you
It's safer not to look around
There's no hiding my feelings from you now
There's too much love to go around these days
You say I've got another face
That's not a fault of mine these days
I'm honest, brutal and afraid of you
Vrlo važna pjesma za film i prelijepa.
Prekrasna priča o slijepom dečku, njgovoj najboljoj prijateljici i novom dečku u školi u kojeg se on zaljubi (uz sve teškoće života slijepe osobe i tinejđera). Uživajte :*
- 13:25 -
ponedjeljak, 16.06.2014.
Hazel Grace
Imam osjećaj kao da će sve što sada napišem zvučati kao da je preuzeto iz djela "Greška u našim zvijezdama" Johna Greena. Samo bih htjela iznijeti svoje mišljenje o djelu i likovima. Smatram da je knjiga vrlo kvalitetna (iako nisam baš neki čitač i vjerojatno nemam pravo glasa). I meni je vrlo bliska i posebna, mogu se povezati s njom upravo zbog bolesti. No, to nije knjiga o bolesti, ni o ljubavi, ni o životu, ni o smrti. Jednostavno je... Nisam gledala film, niti ću. Ne želim si upropastiti knjigu. Ne kažem da je film loš, ali ima određen žanr i temu, knjiga ne. Ima točno predočene likove, mjesta i događaje kako to netko tko je radio na filmu i osmislio scenarij vidi, no ja to ne želim. Ne želim si uskratiti mogućnost viđenja svakog od njih na drugi način svaki put kad uzmem knjigu opet u ruke. Ne želim cmizdriti nad filmom bez pravog razloga jer je film napravljen radi profita. Možda je i knjiga, no ona je bila prije. I usudim se reći da je originalna. Mislim da ne postoji niti jedan lik poput Augustusa Watersa, igdje. To je moje mišljenje. No definitivno postoji mnogo likova poput Hazel Grace. Za one koji nisu a) pročitali knjigu, b) gledali film, c) nikad čuli za to, d) sve od navedenog neću objašnjavati o čemu se radi jer bi to bio gubitak vremena (bez uvrede). Samo ću nastaviti sa svojom analizom. Dakle, zašto ne smatram da je Hazel posebna koliko Augustus misli da je? Bila je. No onda se nekako izgubila u cijeloj toj priči dok je Augustus do samog kraja imao tu živost u sebi, čak i kada ga više nije bilo. Hazel je postala poput cure koja odlazi u kino gledati ljubavnu dramu "Krive su zvijezde" i "zaljubljuje" se u Lika Augustusa Watersa. No, Augustus Waters nije samo lik, on je vrlo sličan Malom princu, a opet su toliko različiti. Jedina poveznica je što je samo jedan Mali princ poput Malog princa i samo jedan Augustus Waters poput Augustusa Watersa. Mislim da mi se od svih svih najviše svidio John Green (autor). On je postao moj Peter van Houten (oni koji su pročitali znaju o čemu pričam). Možda je sve to samo klišej lijepo upakiran i dan kao mamac ispraznim ljudima u potrazi za uzbuđenjem. Možda je knjiga zbilja vrijedna i nisam pogriješila. Ja ne znam odgovor na to pitanje. John Green zna. Ja ga neću saznati. Neću se ni potruditi. Svjesno sam izabrala živjeti u iluziji (koja možda to i nije) istinske kvalitite djela "Greška u našim zvijezdama" Johna Greena.
- 15:45 -
subota, 14.06.2014.
Noćas se rastajemo...
Ovaj post bi htjela posvetiti mojoj generaciji (da, zvuči malo pekmezasto, ali ja volim pekmez).
Proveli smo 8 godina zajedno, neki u svađama, neki u ljubavi, ali uvijek smo se jedni drugima vraćali. Toliko suza zajedno proplakali, radosnica i onih pravih, toliki zagrljaji koje vrijeme neće izbrisati. Vlastite šale i sav smijeh, dogovaranje i prepisivanje, silne spačke... Zabave nitko bolje nije imao, toliko plesao, skakao i pjevao. Zapravo, nema bas ljudi poput nas koji su toliko bliski da su svi 3 dana u suzama već, neki više, neki manje, ali jesmo. I nije to da se mi nećemo vidjeti ili nećemo ostati u kontaktu... Hoćemo, ali nećemo biti svaki dan zajedno, više neće biti onih istih ljudi koji su bili razredni klauni, onih od kojih su svi prepisivali, oni koje su svi ogovarali (ili koji su ogovarali) i oni koji su se s tobom najluđe smijali. Prije tjedan dana govorila sam kako mi nije žao što se rastajemo, kako mi je čak malo drago jer će biti boljih i sličnijih ljudi meni koje ću upoznati u srednjoj...možda je to istina, ali osam godina s nekim, vi činite cjelinu, koliko god bili različiti, imate jedni druge i to vam je svima zajedničko. I mislim da ne bih pretjerala kad bih nas nazvala obitelji... Nisam ni shvaćala koliko vas volim ni koliko vas trebam, mozda je klišej to reći, ali je istina. Da mi je svejedno ili mi niste posebni sigurno ne bih sada bila u suzama. Pogotovo jer je većina vas bila tu za mene u trenutcima bolesti i pruzala mi podrsku i na tome sam zahvalna. Ovo je za vas generacijo moja 2006./2014. <3<3<3<3<3<3
http://www.youtube.com/watch?v=fniOiX09mBQ
- 13:45 -
nedjelja, 18.05.2014.
jos samo malo...
...i kraj osnovne...majko mila! Jos samo malo i pravi post!
- 15:52 -
srijeda, 26.03.2014.
Sretan 26. 3.!!!
Danas je Dan ljubičaste boje, Dan špinata, Dan nugata i Izmisli svoj praznik dan. Pa pošto mi je danas rođendan, moj praznik će biti Dan kada svi stanemo, dignemo ruke u zrak i vičemo "Gladan/na sam!!!" ili "Mi te volimo!!!" nekome ili "Bekani su najbolji!!!" U biti nešto u tom stilu ;) Sada ne stignem baš puno pisati, ali se javljam da znate da vas nisam uaboravila(a ni lozinku) ;) Uskoro će biti pravi post, a do tada, čuvajte se i volim vas!!! <3<3<3
- 20:28 -
petak, 24.01.2014.
"Taj rijetki tren kad svijet je savrešen...
...i divan sniva san.
Noć je puna ljubavi i nosi duše dvije,
Njena moć ne pozna granice,
Ljubav spaja sve."
-Kralj lavova
-jedan od NAJBOLJIH Disney crtića!!!
http://www.youtube.com/watch?v=KJXpVffTf2I
Evo i jedna moja pjesma...
Stop thinking
You think you know me, but you don't know me,
You think you get me, but you haven't really met me,
You think you know it all, but you don't know a thing,
Always looking but you never see me.
You think you know me, but you don't know me,
You think you got me, but you haven't really won me,
You think you see it all, but you don't see a thing,
Always listening but you never hear me.
(Chorus)
For once in your life
Stop thinking
And do something,
For the first time you could try to meet me
And maybe you'll even like me, see me, hear me
See just who I am
The real me,
And then, you'd realize I am
More than what you're thinking.
You think you know me, but you don't know me,
You think we have nothing in common,
but I bet you'd be surprised by the similarities,
Always searching, but don't really know what you need.
(Chorus)
'Till recently you didn't know I exist,
You didn't know we listen to the same music,
'Till recently you thought there's no one there for you,
Then you realized I already know you,
And you were just about to meet me.
For once in your life
Stop thinking
And do something,
For the first time you did try to meet me
And you really saw me, heard me
Saw just who I am
The real me,
And then, you realized I am
More than what you were thinking.
Nije najbolja, ali nije ni loša. Recite što mislite
- 12:35 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
